skip to main |
skip to sidebar
Jedna sasvim mala,potpuno nepotrebna i vjerojatno već odavno provaljena mentalna onanijica.Ali čovjeka veseli.
Evo malo kolora za promjenu. Još iz doba dok sam koristio svoj dobri i sada toliko nepravedno zapostavljeni tabletić...
Ovo sam nacrtao u zadnjim minutama 2008. Taman je krenula pirotehnika. Isto je trebo bit malo dulji strip, ali sam ga ipak ostavio ovako.
Eto me u Zagrebu. I to baš kad su došli i ovi neki Irci... I ajde, kad sam već tu, da ih odem vidit. I napune mi ljudi uši kako je u nedjelju bilo karata za siću. Pa ajde da i ja kupim ispred stadiona za manje para. I onda se idem preseravat pa mi ni 150 kuna za tribinu nije dost dobro, ja bi za te pare travnjak...pa idem tražit. Pa lijepo spušim i ove prve karte.Čak spušim i blagajnu po redovnim cijenama. Lekcija iz bahatosti i nepredvidivosti tržišta.