skip to main |
skip to sidebar
Nevjerojatno je kakve se stvari događaju dok nitko ne gleda.
E ovaj puta sam ih ja vidio s prozora i spreman sam
svjedočiti na policiji ako ih kontejner ikada bude tužio.
Znam točno i datum: 20.01.2008.
Staro je (nekima sam već to pokazao), ali za ovakve stvari nema zastare...
nesretnik je još uvijek živ, ali pitanje je koliko je zdrav.

ovo novo.
Jer želim nesebično podijeliti svoje misli i djela sa svijetom.Da budem u toku sa zbivanjima prateći ostale blogove.Jer izravnom komunikacijom sa publikom i kolegama najbolje napredujem.Jer me konstruktivna kritika čini boljim čovjekom i umjetnikom.Jer, bložući, učimo o toleranciji i jednakosti.Jer mislim da bi svijet bio bolje mjesto kad bi više ljudi blogalo.Jer želim ići na večeru sa Nelsonom Mandelom i Dalaj-Lamom.
o građevini.
Nghhh...tek sad sam skužio da grana s nožićem uopće nema javorovo lišće :-(
Jedna sasvim mala,potpuno nepotrebna i vjerojatno već odavno provaljena mentalna onanijica.Ali čovjeka veseli.
Evo malo kolora za promjenu. Još iz doba dok sam koristio svoj dobri i sada toliko nepravedno zapostavljeni tabletić...
Ovo sam nacrtao u zadnjim minutama 2008. Taman je krenula pirotehnika. Isto je trebo bit malo dulji strip, ali sam ga ipak ostavio ovako.
Eto me u Zagrebu. I to baš kad su došli i ovi neki Irci... I ajde, kad sam već tu, da ih odem vidit. I napune mi ljudi uši kako je u nedjelju bilo karata za siću. Pa ajde da i ja kupim ispred stadiona za manje para. I onda se idem preseravat pa mi ni 150 kuna za tribinu nije dost dobro, ja bi za te pare travnjak...pa idem tražit. Pa lijepo spušim i ove prve karte.Čak spušim i blagajnu po redovnim cijenama. Lekcija iz bahatosti i nepredvidivosti tržišta.