Na kraju su njihovi dizajneri odlučili ne imat nikakve slike nego samo stavit crni pravokutnik svaki put kad piše "cenzura".
Meni je to bilo bezveze (nisu me poslušali ni kad sam im sugerirao neke druge crtače osim mene, da bilo kakve ilustracije nabave), al eto...
Ovaj ćelavi je trebo bit za "Arhitektonska usluga u sustavu reketa", a bezubi za "Umjetnička kritika i samocenzura", dalje nisam radio...
Sad je ČIP prešao na internet, pa ga možete pratiti ovdje.
Postovi
3 komentara:
Meni je posve jasno da si drugačiji nego većina arhitekata: ne misliš da su crnilo i kvadrati najkul simboli koji mogu postojati, koje mnogi studenti arhitekture i tetoviraju jer je to posebno (nevjerojatno).
Najviše si drugačiji po tome što imaš ženu i čak troje djece, a većina su tetke. Hihihi :)
Nu, nu, nemoj tako...
Začudila bi se, većina su normalni ljudi i bez straha idu po gradilištima.
to je lažni američki stereotip koji nam se uporno natura preko medija, da je arhitekt = gej...doduše, moram priznat da je testosteron na arh. faksu evidentno u padu - udio studentica raste, veslački osmerac više ne postoji, a tu je i ta nesretna hipsterština di više ne znaš je li netko muško ili žensko ili je ironičan kad pušta brkove :-)
I kad pišem "normalan" ne mislim strejt, nego ne-izafektiran.
Objavi komentar